Reakcija na problematični režim

Počelo je kao drska objava na društvenim mrežama upućena američkoj ministrici domovinske sigurnosti. No nekoliko mjeseci kasnije, europski projekt koji razotkriva agente američke Imigracijske i carinske službe (ICE) prikupio je milijune pregleda i mobilizirao stotine volontera.

„Ono što radimo reakcija je na problematičan režim“, rekao je Dominick Skinner, irski državljanin sa sjedištem u Nizozemskoj i osnivač stranice ICE List, čija je misija ukidanje anonimnosti pod kojom mnogi naoružani savezni agenti djeluju prilikom raspoređivanja u američkim gradovima.

Korijeni stranice sežu u lipanj, kada je Kristi Noem, američka ministrica domovinske sigurnosti, upozorila da će Amerikanci koji javno identificiraju ICE agente biti uhićeni.

500 volontera

„Podijelio sam to i napisao: ‘Pa, mi nismo u SAD-u, pa neka ih pošalju k nama’“, rekao je 31-godišnji Skinner. „Do večeri su mi se javljali privatni istražitelji, a već sljedeći tjedan imali smo okvir kako raditi.“

Stranica danas funkcionira poput crowdsourceane Wikipedije, oslanjajući se na oko 500 volontera koji pregledavaju dojave građana. Dok napetosti rastu zbog prisutnosti ICE-a na američkim ulicama, još 300 ljudi izrazilo je interes za volontiranje, kaže Skinner.

Jednostavna premisa

Premisa stranice je jednostavna: objavljuje imena, funkcije i ponekad fotografije ICE agenata, kao i drugih osoba uključenih u tvrdu migracijsku politiku Trumpove administracije. Popisi ne uključuju kućne adrese ni telefonske brojeve, naglašava Skinner.

Projekt je Skinnera i njegov mali tim od šest ljudi gurnuo u središte žustre rasprave o tome koliko je Trumpova administracija dopustila saveznim agentima da skrivaju svoj identitet.

Naoružani službenici sve češće nose balaklave, maske i sunčane naočale kako bi sakrili lica, a često ne nose ni oznake s imenom kakve su uobičajene u američkim policijskim snagama. Ponekad je čak teško utvrditi kojoj agenciji pripadaju.

Krajem siječnja čelnik demokrata u Senatu Chuck Schumer izjavio je da će Demokrati blokirati zakon o financiranju Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS) i drugih agencija ako se ne ispune zahtjevi poput obveze da ICE agenti „skinu maske, uključe kamere i nose jasnu identifikaciju“.

DHS tvrdi da su maske potrebne radi zaštite agenata, navodeći — bez predočavanja dokaza — da se suočavaju s naglim porastom nasilja.

Informacije uglavnom već javne

U razgovoru za Guardian, Skinner je doveo u pitanje te tvrdnje.

„Uvijek kažem da se ICE zapravo ne boji za vlastitu sigurnost“, rekao je. „Ono čega se boje jest da ih više neće pozivati na bejzbol utakmice ili u pub s prijateljima. Društvena izolacija — toga se boje.“

Njegova je stranica zaprimila dojave iz različitih izvora: od curenja podataka koja su odjednom otkrila tisuće imena, preko građana koji prijavljuju svoje susjede, do hotelskog i ugostiteljskog osoblja koje prenosi informacije s identifikacijskih iskaznica. Mali broj agenata identificiran je i uz pomoć umjetne inteligencije i tehnologije prepoznavanja lica, kaže Skinner.

Podaci se potom provjeravaju pomoću javno dostupnih izvora, često upravo onih koje su sami agenti objavili.
„Više od 90 posto ljudi koje imamo identificirano je putem informacija koje su sami učinili javnima“, rekao je, spominjući platforme poput LinkedIna. „Mi samo pojačavamo već javno dostupne informacije.“

Više od 1500 identificiranih

Od više od 1.500 identificiranih osoba, pet zapisa je uklonjeno — neki zbog netočnosti, a neki jer su osobe napustile agenciju.

Skinner tvrdi da je stranica u javnom interesu te odbacuje Noemine tvrdnje da je identificiranje ICE agenata kazneno djelo, kao i prijetnje kaznenim progonom.

Uz ankete koje pokazuju da većina Amerikanaca ne odobrava način na koji ICE obavlja svoj posao, Skinner kaže da je cilj stvoriti atmosferu nalik onoj u Chicagu 1920-ih, kada je javno imenovanje članova Ku Klux Klana dovelo do njihove društvene izolacije.

„Nije bilo napada na članove KKK-a, već bojkota u javnom životu“, rekao je. „I onda je KKK polako nestao iz Chicaga. To je otprilike ono što mi pokušavamo učiniti - omogućiti javnosti da zna koji su njihovi susjedi uključeni u ovo.“